Sredinom 2015. godine, mnogi su pisali kako se bliži nestašica slobodnih IPv4 adresa, zbog čega je American Registry for Internet Numbers (ARIN) s prvim danom srpnja oformio listu čekanja za dodjelu novih IPv4 adresa. Razlog tomu je bio taj, što je u tom trenutku ostalo još samo 134.000 slobodnih IPv4 adresa, od mogućih 4,3 milijarde adresa.

Kako bi ISP-ovi došli do IPv4 adresa, imali su dvije mogućnosti – upisati se na listu čekanja, ili potrebne adrese kupiti od drugih kompanija i organizacija. Potonja opcija rezultirala je pokretanje takozvanog second-hand tržišta IPv4 adresama, za koje je iz godine u godinu potrebno izdvojiti sve veće novčane iznose.

Tvrtka HEFICED navodi kako je cijena pojedine IPv4 adrese tijekom 2015. godine bila oko 6 USD, da bi cijena pojedine adrese tijekom 2018. godine skočila na oko 17 USD, i čini se kako se na tom iznosu neće zaustaviti. Samo u prošloj godini, vlasništvo je promijenilo 45 milijuna IPv4 adresa.

CEO tvrtke HEFICED, Vincentas Grinius, navodi kako je u razgovoru sa stručnjacima doznao kako se predviđa da bi cijena pojedinačne IPv4 adrese u dogledno vrijeme mogla porasti do čak 35 USD. Također navodi kako je prema zadnjim dostupnim podacima utvrđeno kako 800 milijuna IPv4 adresa koje su dodijeljene (prodane) nisu nikada iskorištene.

Budući će i u narednim godinama raznim tvrtkama i institucijama i dalje biti potrebne IPv4 adrese, smatra se kako postoji potreba za transparentnom LIR2LIR platformom preko koje će svaki vlasnik IPv4 adresa na transparentan i lagan način moći unovčiti svoje neiskorištene IP resurse.

Iako odavno postoji i moderniji IPv6 protokol, isti nije još u potpunosti prihvaćen, pa se tvrtke diljem svijeta i dalje oslanjanju na IPv4 protokol koji je osmišljen davne 1981. godine. Ipak, polako se stanje popravlja. 2015. godine Google je objavio kako su zabilježili da na njihovu tražilicu preko IPv6 protokola dolazi tek 7% prometa, da bi se prošle, 2018. godine, promet preko IPV6 protokola povećao na oko 25%.

 

Izvor: https://www.bug.hr/