Što će za korisnike Huawei mobitela značiti prekid suradnje s Googleom ako do njega dođe za 90 dana?

Svi oni koji trenutačno imaju Huawei telefon ili su ga baš kupili u trenutku kada je došlo do prekida suradnje Google-a i Huawei-a, i to sve zbog odluke Trumpove administracije, s pravom mogu biti zabrinuti dok gledaju kako se cijeli taj metež raspetljava. Trenutno ima još mnogo nepoznanica u toj priči. Za sada je jasno je da će postojeći telefoni koji su već licencirani od strane Google-a i dalje imati podršku za Google-ove servise, što uključuje i trgovinu Play, kao i aplikacije poput Gmail-a ili Youtube-a.

Jučer je objavljena odluka o uvođenju “prijelaznog razdoblja od 90 dana”, iako je prije nekoliko dana zatražen trenutan prekid suradnje. Administracija SAD-a djelovala je vrlo rezolutno u prvim istupima, pa već ovo “iznenadno” uvođenje prijelaznog razdoblja sve skupa omekšava i svakako daje dodatni vremenski prostor za pregovore koji možda u konačnici ublaže drastičnost prvonajavljenih mjera.

No, što ukoliko do tog pozitivnog pomaka ipak ne dođe i nakon ovih 90 dana Google krene s provođenjem u djelo najavljenog raskida suradnje?

Dalje u tekstu se bavimo projekcijom upravo takve situacije, objašnjavamao kako bi Huawei na to mogao reagirati i što bi to značilo za kranje korisnike njihovih uređaja?

Novi modeli

Budući, novi, modeli njihovih telefona, ako bi se aktivirala zabrana, ne bi imali pristup Google-ovom ekosustavu aplikacija. Osim toga, i za postojeće telefone postaje upitno hoće li moći dobivati nove inačice Android OS-a. Za sada je poznato to da će Huawei raditi na tome da se dobivaju sigurnosna ažuriranja, no ne zna se do kada i kojim ritmom.

Ipak, kako je Android zapravo proizvod otvorenog koda i izdaje se pod licencom Apache 2.0, jasno je da će Huawei imati pristup novim izdanjima Androida, ali neće moći sudjelovati u programu ranoga pristupa, što inače imaju proizvođači pametnih telefona. To znači da bi vlasnici Huawei telefona u budućnosti mogli dobiti nove inačice Androida, ali s priličnim zakašnjenjem, odnosno nakon što se objavi izvorni kod Androida i dok Huawei samostalno napravi svoju varijantu (EMUI) i potom je distribuira.

No što ako Huawei odluči krenuti novim putem i sam napravi vlastiti operacijski sustav koji i ne mora nužno biti temeljen na Androidu, iako je to malo vjerojatno? Pa, zapravo, Huawei već jest razvio vlastiti OS upravo u slučaju da se dogodi scenarij poput ovoga, a čini se da su ga nazvali HongMeng OS. Međutim, razviti OS je jedno, a dobiti korisnike i razvojne inženjere da ga s jedne strane koriste, a s druge strane konstantno razvijaju i nadograđuju, nešto je sasvim drugo.

Ima dovoljno neuspjelih pokušaja u povijesti koji upravo to potvrđuju; Samsung je imao svoj mobilni OS koji sada koristi u svojim televizorima, a možda najbolji primjer neuspjeha je Microsoftov mobilni OS i njegovi pametni telefoni. Oni su, unatoč tome što je zapravo i hardver i softver bio dobar (samo se treba sjetiti Lumie 950), završili u ropotarnici povijesti.

Imati telefon s Android OS-om gotovo ništa ne znači ako se na njemu nema pristup čitavom ekosustavu Google-ovih servisa i aplikacija. Zastrašujuće je koliko smo svi postali ovisni o Google-u i koliko se aplikacija i drugih servisa u pozadini oslanja na ono što Google nudi. Kupiti telefon na kojem ne može koristiti YouTube, Gmail, Drive, Google Photos, Keep i brojne druge aplikacije i servisi (na primjer, Uber koristi Google Maps), malo tko će u Europi učiniti. Nemati službenu trgovinu aplikacija na raspolaganju znači da će se malen broj aplikacija moći instalirati. Primjerice, tko na pametnom telefonu koristi aplikacije mobilnog bankarstva, neće ih moći instalirati putem trgovina treće strane. Uostalom, alternativnih trgovina već ima i sada pa je to lako provjeriti, kao i vidjeti koja je konkretna ponuda aplikacija u tim trgovinama.

U Kini je priča drugačija budući da su Google-ove aplikacija tamo nedostupne, a veliki kineski tehnološki giganti poput Tencenta ili Baidua nude alternativna rješenja koja su korisnicima u Kini danas sasvim prirodna.

No malo je vjerojatno da bi europski korisnici zamijenili Google za kineske alternative. Sa strane razvojnih inženjera, dolazak na scenu još jednog OS-a, zapravo bi bilo glavoboljno jer je već dovoljno naporno razvijati za dva trenutačno dominanta mobilna OS-a (iOS i Android). Motivirati razvojne inženjere da počnu razvijati i za treći OS, sigurno neće biti lako i teško je da će Huaweiu takvo što poći za rukom.

Stoga ni ne čudi da se alternativni mobilni OS-ovi pretežito oslanjaju na sam Android kao projekt otvorenog koda (primjerice, LineageOS ili OxygenOS te kineska varijanta istoga HydrogenOS), što i iz aspekta korisnika i iz aspekta razvojnih inženjera itekako ima smisla.

LineageOS je zapravo nastavak nekada relativno popularnog CynogenMod, a oni koji se odlučuju postaviti ga na vlastiti telefon imaju običaj samostalno ugurati i ekosustav Google-ovih aplikacija zajedno s trgovinom. Međutim, Huawei bi i tu mogao imati problem budući da Google u bilo kojem trenutku tehnički može zapriječiti pristup trgovini, svojim servisima i aplikacijama u trgovini. Korisnike bi samo mogla dočekati poruka kako njihov uređaj nije podržan.

Ukratko, kada bi Huawei odlučio zbilja igrati na kartu vlastitog OS-a računajući na cijelo tržište alternativnih aplikacija i trgovina, nešto što je u Kini igrom slučaja sasvim uobičajeno, i dalje ostaje pitanje bi li europski korisnici bili spremni izdvojiti novac za takav uređaj kada bi bili svjesni da su prisiljeni koristiti isključivo alternative od kojih mnoge ne mogu parirati onome što Google nudi, a istovremeno im se na tržištu nude uređaji koji takvih problema nemaju. Uostalom, rootanje telefona, sideloadanje aplikacija i preuzimanje APK-ova s raznih servisa već sada jest, a u budućnosti bi moglo biti samo rizičnije dok se većina korisnika u to niti ne želi upuštati.

Dakle, ako se zabrana nastavi nakon devedeset dana privremene odgode, Huawei neće imati izbora nego će morati isporučivati sve nove vlastite telefone s prilagođenom inačicom Androida bez Google-ovog ekosustava i s vlastitom trgovinom aplikacija s naglašenim uplivom kineskog ekosustava aplikacija i servisa. Koliko će to biti zanimljivo europskim korisnicima, ostaje tek za vidjeti.

Postojeći modeli

Što se postojećih uređaja tiče, i ako se zabrana nastavi, oni će biti i dalje podržani sve dok ta obveza postoji, a nepoznanica je ima li ta podrška neko vremensko ograničenje. Ukoliko bi se ipak ukinula, nakon toga na ovome području te uređaje, vrlo je vjerojatno, više ih nitko neće htjeti.

Oni koji su sada čvrsto naumili kupiti neki od Huawei telefona koji su već na tržištu, mogu računati na njihovu trenutnu punu funkcionalnost i pristup svim Google-ovim servisima (a prema objavi Huaweija tako će biti i nakon raskida), ali ne mogu biti sigurni u izvjesnost budućih nadogradnji OS-a ukoliko doista dođe do raskida s Google-om nakon isteka prijelaznog razdoblja.

 

Izvor: https://www.bug.hr/